Preminuo prof. Zdenko Jurković
Sa žaljenjem je u šahovskim krugovima primljena vijest da je 5. ožujka preminuo prof. Zdenko Jurković, jedan od najzaslužnijih šahovskih radnika ne samo u Gorskom kotaru i Primorsko-goranskoj županiji, nego i u širim okvirima.
Rođen 4. siječnja 1943. godine, pozivom učitelj, karijeru u prosvjeti na primjeran je način povezao s onom šahovskog učitelja. U Ravnoj Gori utemeljio je šahovsku školu, a na tom je temelju 1971. godine pokrenuo i ŠK Goranka, koji će s vremenom postati jedan od najvažnijih klubova u zapadnoj Hrvatskoj i u kojemu će aktivno igranje šaha (bio je šahovski prvokategornik) staviti u stranu u korist rada u organizaciji.
Naročito je važno napomenuti da je klub razvijao na praktično svim mogućim područjima, a umnogome je ta aktivnost bila na korist i drugim klubovima u regiji. U klubu je gajio seniorski, ženski, juniorski i naročito kadetski šah, s osobito rasprostranjenom aktivnosti u uvođenju djece u šah, čime je iz lokalnih okvira izašao i na šire područje u Gorskom kotaru, pa i na otoku Krku, često i intezivno surađujući sa susjedima iz Gorskom kotaru bliskih krajeva Slovenije. Postigao je to, da u tim krajevima gotovo i nije bilo djeteta koje nije bilo upoznato s osnovama šaha i zaigralo za svoju školu ili na nekom od brojnih pojedinačnih turnira razasutim “zelenim” i “plavim” dijelom naše regije. Dao je podlogu šahisti(ca)ma koji su kasnije došli do vrhunskih šahovskih rezultata, što u ekipama ŠK Goranka, što u ekipama osnovnih škola, što u pojedinačnim natjecanjima.
Velik je doprinos prof. Jurkovića u propagandi šaha, bilo to inicijativama poput uvođenja prvenstava za najmlađe kadete, organizacijom prvenstava u tzv. uličnom šahu velikim figurama, priređivanjem ljetnih i zimskih škola šaha, susreta pionirskih reprezentacija, simultanki, bilo to razgovorima sa šahistima, kolegama voditeljima šahovskih klubova, roditeljima mladih šahista, dužnosnicima na općinskim, gradskim, županijskim i državnim razinama… Raritetna je Šahovska ulica u Ravnoj Gori, koja je – posve je jasno – taj naziv dobila na temelju Jurkovićeva rada. Raritetan je i dokumentarni film “Bilo jednom u Ravnoj Gori”, snimljen o Jurkoviću i goranskom šahu.
U Šahovskom savezu Primorsko-goranske županije redovno je sudjelovao u tijelima upravljanja i sudjelovao u osmišljavanju i organizaciji natjecanja i rada s mladima. Nije u tome posustajao ni kada ga je iscrpljivala teška bolest, i dalje iz tjedna u tjedan okupljajući svoju šahovsku sljedbu i u dobi u kojoj bi većina njegovih vršnjaka odabrala mirniji tempo života.
Jedan je od ljudi za koje se bez dvojbe može reći da svojim odlaskom ostavljaju veliku prazninu, a na generacijama šahista koje ostaju iza njega je da, u godinama koje dolaze, pokušaju popuniti barem dio te praznine i održati živim plamen goranskog šaha.
(B. Purić)